Neprikosnovene u svojim ćudima. Suverene vladarice koje spajaju i razdvajaju. Čeznutljive klisure svakog putnika, pjesnika i tragača. Utočišta hajduka. Rodne kuće gromova, vila i vištica. Zapletenih mitskih priča i legendi šta kolaju od uha do uha, u nizini. Pogleda uprtih u nemilosrdne vrhove utočene u tamnu noć, dok vitar divlje tutnji niz proplanke.
Svaki udar. Svaka kap kiše. Svaki plamtaj sunca. Baš ništa nije umanjilo njihove moći. Dapače, produbili su im mističnost. Vrtače, škrape, špilje, izvori, kuloari, gorostasne šume i jezera. Svaki kamen nazubljenog oblika svjedoči. Išiban i prkosan. Nadživjet će nas sve.
Čuvarice pastira. Pleća priko kojih se hodalo u druga udaljena sela i gradove. Toliko puta gostoljubive i milosrdne. Lica uronjenih u ljubičaste zvončiće. Kaduljom umiven zrak i zavodljivi zbor zrikavaca. Čopori vukova su u niskom startu. Jer planine nude, ali i traže. Ogoljuju našu srž, zakopanu pod naslagama obzira i ugodnosti. Vode nas za ruku. Podučavaju, ne praštajući spavanje na satu. Neosvojive usprkos svim našim stremljenjima i pohodima.
Hvala im za svaki susret.
© 2025 Ana Kulušić | Vridilo je
Svi tekstovi i fotografije su autorski rad.
Vridilo je 
Komentiraj