Vridilo je — Korakom kroz priče
Zamisli koja je to hrabrost usred svog tog krša cvitati. Biti ogrnut ladnom stinom, a ipak ostati nježan. Sačuvati svoju blagost u oštrim liticama okruženja. Svoje žute latice pružati prema suncu. S povjerenjem. Biti nositeljica života. U tebi i s tobom sve se obnavlja. Rađa. Iscjeljuje.Nagoviješćivati proliće dok škrguće ladna zima po poljanama zaraslim u…
Kada zavodiš, samo nemoj sanjara. Upasti će u tvoju klopku, onako sav zanesen, bezazleno šašav. Ušećerenu vunu zamijenit će za svoje oblake. Ljepljivu. I lažnu. Kada zavodiš, samo nemoj sanjara. Zdrobit ćeš mu dušu. Hodati ne zna, a ni za let više nije. Može li teže od toga.Kada govoriš isuviše lijepo. I isuviše grubo.Samo nemoj…
Kada želim sabrati misli odem u brdo. Put života je staza na Omiškoj Dinari i sasvim suvereno nosi pečat svoga imena. Iz zavjetrine i pitomosti maloga mista krećem starim putem uzbrdo. U zlatnom okviru slika. Zeleni borovi, kućice uz more u kojem se presijava sunce, Brač, Biokovo, Vruja. Nakon toliko dana kiše, koja je u…
Neprikosnovene u svojim ćudima. Suverene vladarice koje spajaju i razdvajaju. Čeznutljive klisure svakog putnika, pjesnika i tragača. Utočišta hajduka. Rodne kuće gromova, vila i vištica. Zapletenih mitskih priča i legendi šta kolaju od uha do uha, u nizini. Pogleda uprtih u nemilosrdne vrhove utočene u tamnu noć, dok vitar divlje tutnji niz proplanke. Svaki udar.…
Neki ljudi nam dođu kao kamenčić koji žulja. Pri svakom koraku. Uzalud čekamo da se pretvori u biser. Ovih par rečenica zapisala sam prije šest godina. Na današnji dan. Godine im nisu umanjile značaj, otkrhnule ih, niti svrstale u “plesala je jedno ljeto” zabilježbu. Dapače, dale su mi potvrdu i odgovor koji od drugih ljudi…
Nedavno sam gledala odličan iranski film koji započinje s pričom o sjemenu svete smokve. Kako ga u svom izmetu prenose ptice, a kada padne na stablo zaposjedne domaćina tako što se korijenje širi u zraku i raste prema dolje, potom se grane omotaju oko drva domaćina i uguše ga. Sveta smokva ostaje sama. Podsjetilo me…
Lito je. Otkucava ura na kantunalu. To je jedini zvuk u gluvo popodne. Jedini pokret u nepomičnom svitu izvan urbanog dosega. Tik-tak. To se danas zove meditacija. Imaju i raznorazni tečajevi na tu temu. Uče se tehnike. A ja, dite, sidin mirno i budno slušam ritam kazaljki. Tik-tak. Tik-tak. “Koliko je reloji?”, pitala bi baba…
Nedjelja.Baš bi bilo lipo ne djelovati. Uopće. Kao što to i sama rič kaže. Rađa mi se ta misao dok me alarm budi. Još je mrkla noć. Škure su lagano pritvorene. Propusnost svitla služi mi poput kazaljki sata. Misli sada već formiraju svoj oblik. U neku gustu, ljepljivu masu. Šta usporava svaki pokret. Ne-dje-lja. Slogovi…
Žuti, narančasti i crveni listovi, miris pečenog kestena, mandarine, grožđe, jabuke s cimetom, zrak kao svježe smokve, gradski autobusi puni đaka i studenata, nova lica u starom gradu, žamor glasova, metalni zvuk žličice, kratki machiato koji se ispija natenane, zrna šipka su po stolu, ispod stola, zgusnuti ljudi hodaju brzo po pločniku, kao da svi…
Jednom sam gledala videozapis s kamere nekog raskrižja. Radilo se o gradu pogođenim razornim tsunamijem. U početku sve je bilo uobičajeno. Auti su prolazili. Pješaci su hodali na pločniku, vođeni samo njima znanim ciljevima. O čemu li su samo razmišljali? Jesu li slutili šta se sprema? Jer od toga dana više nije bilo ništa isto,…
Something went wrong. Please refresh the page and/or try again.
Lito se vuče ka starac, zastajkujući svako toliko u neobaveznoj ćakuli, uz česte predahe u sjenci nekog nasumičnog stabla. Ispod starog šešira, pregršt priča iz dugog životnog vijeka strpljivo čeka najbliže uvo suputnika, na stanici za žuti bus do centra grada. Vruća popodneva su razvučeno tisto za štrudel od šljiva, a onda se sve ubrza…
Planinu je nježno zagrnula jutarnja tišina i omaglica. S jednim okom zatvorenim, prepuštenim sanjarenju, a s drugim je znatiželjno škicnula nas — nenajavljene goste, važući koliko će nam razotkriti svoje ćudi toga dana.A mi smo bivali brzo uvučeni u zadani polagani ritam, koračajući uz neobavezno čavrljanje, više kao šapat, ne želeći poremetiti posvemašnji mir. Puno…
Krenimo od početka — od prvog ljudskog koraka na ovoj planeti. Osjeta tla pod nogama. Udaha zraka. Čas slanog. Čas prožetog mirisima bilja. Kameleonska prilagodba tila. Razvoj svijesti i prva postavljena pitanja. Nedokučivost nebeskog svoda i tla pod nogama. Otkrića i stalni pokret. Baš sve je bilo obavijeno pričom. Trajni zapis postojanja zabilježen u kamenu.…
Tri dana ovozemaljskog života, a toliko lipih, iskustveno doživljenih stvari na otoku leptira. Bez buke, ali s puno mota, otočke ležernosti i priča. Priča koje se skrivaju u špiljama i jezerima, upliću u očice ribarskih mriža i gnijezde visoko u liticama, u sokolovom krilu. Pa se u smiraj dana sunovrate do mora koje pamti i…
Uputih se tako od Vruje do Brela. Pješice. Nego kako drugačije. Pogledom obuhvatih svaku skrivenu valu. Modri beskraj, zelenilo borova. Siđoh do neke lipe plaže – kad mi se prohtjelo. Zaron na dah. Pa opet dalje. Izbrojih sve razbacane stine neobičnih oblika po plićacima. Ček… Ček… Zakotrlja mi se kamenčić u mislima. Za čim mi…
Kada netko vidi koju moju fotografiju objavljenu na društvenim mrežama, najčešće komentira: — Ajme je lipo! Blago ti se! Iza svega stoji rano ustajanje, puno hodanja, vožnje i umora – nekad po najvećoj zimulji, a nekad vrućina mi usporava hod. Težak ruksak, surova i ćudljiva planina, stranputice, suočavanje s bezbroj svojih strahova, snalaženje u izazovnim…
Za neupućene postoji samo jedan opis sniga – smrznuta voda.Tako se na prvi pogled čini. Ali oni koji znaju, vide razliku.Usrid sve te bjeline – raspoznaju nijanse. Mekoću.Svaki kristal jedinstven,kao udisaj. Naše podneblje ima kamen.Bezbroj naziva za naizgled hladnu stinu.Od vitra i vode stoljećima oblikovanu. Vrtače. Škrape. Oštri usjeci.Izvor bistri ka nagrada za putnike iz…
U zraku je posolica. I surovi krš, svuda oko mene. U prvoj vali ostavljam sva svoja očekivanja i puštam stazi da me, malo po malo, uvodi u svoj zasebni svit. Na svoju planetu. Oči se privikavaju na sav taj minimalizam. More. Stine. Nebo. Kamen, sol i zvuk tišine U toj pustoši svaki zvuk, pokret i…
| P | U | S | Č | P | S | N |
|---|---|---|---|---|---|---|
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Vridilo je 