Oznaka: Vridilo je
-
Hrana za u brdo
Pored funkcionalnosti planinarske opreme, izbora staze i dobre organizacije — važno je i znati šta ćemo jesti. U planini se jede jednostavno, a kod izbora hrane je važno da nije lako kvarljiva, da nam daje energiju postepeno i da je imamo dovoljno. Naravno, tko ima posebni režim prehrane, priprema se u skladu s tim. Praktično…
-
Svete planine
Neprikosnovene u svojim ćudima. Suverene vladarice koje spajaju i razdvajaju. Čeznutljive klisure svakog putnika, pjesnika i tragača. Utočišta hajduka. Rodne kuće gromova, vila i vištica. Zapletenih mitskih priča i legendi šta kolaju od uha do uha, u nizini. Pogleda uprtih u nemilosrdne vrhove utočene u tamnu noć, dok vitar divlje tutnji niz proplanke. Svaki udar.…
-
Bilješke iz života
Neki ljudi nam dođu kao kamenčić koji žulja. Pri svakom koraku. Uzalud čekamo da se pretvori u biser. Ovih par rečenica zapisala sam prije šest godina. Na današnji dan. Godine im nisu umanjile značaj, otkrhnule ih, niti svrstale u “plesala je jedno ljeto” zabilježbu. Dapače, dale su mi potvrdu i odgovor koji od drugih ljudi…
-
Imela i bor
Nedavno sam gledala odličan iranski film koji započinje s pričom o sjemenu svete smokve. Kako ga u svom izmetu prenose ptice, a kada padne na stablo zaposjedne domaćina tako što se korijenje širi u zraku i raste prema dolje, potom se grane omotaju oko drva domaćina i uguše ga. Sveta smokva ostaje sama. Podsjetilo me…
-
Ura na kantunalu
Lito je. Otkucava ura na kantunalu. To je jedini zvuk u gluvo popodne. Jedini pokret u nepomičnom svitu izvan urbanog dosega. Tik-tak. To se danas zove meditacija. Imaju i raznorazni tečajevi na tu temu. Uče se tehnike. A ja, dite, sidin mirno i budno slušam ritam kazaljki. Tik-tak. Tik-tak. “Koliko je reloji?”, pitala bi baba…
-
Put je krug
Nedjelja.Baš bi bilo lipo ne djelovati. Uopće. Kao što to i sama rič kaže. Rađa mi se ta misao dok me alarm budi. Još je mrkla noć. Škure su lagano pritvorene. Propusnost svitla služi mi poput kazaljki sata. Misli sada već formiraju svoj oblik. U neku gustu, ljepljivu masu. Šta usporava svaki pokret. Ne-dje-lja. Slogovi…
-
O jeseni, južini i ravnoteži
Žuti, narančasti i crveni listovi, miris pečenog kestena, mandarine, grožđe, jabuke s cimetom, zrak kao svježe smokve, gradski autobusi puni đaka i studenata, nova lica u starom gradu, žamor glasova, metalni zvuk žličice, kratki machiato koji se ispija natenane, zrna šipka su po stolu, ispod stola, zgusnuti ljudi hodaju brzo po pločniku, kao da svi…
-
Tsunami duše
Jednom sam gledala videozapis s kamere nekog raskrižja. Radilo se o gradu pogođenim razornim tsunamijem. U početku sve je bilo uobičajeno. Auti su prolazili. Pješaci su hodali na pločniku, vođeni samo njima znanim ciljevima. O čemu li su samo razmišljali? Jesu li slutili šta se sprema? Jer od toga dana više nije bilo ništa isto,…
-
Zadnji voz kolovoza — otok Vis
Lito se vuče ka starac, zastajkujući svako toliko u neobaveznoj ćakuli, uz česte predahe u sjenci nekog nasumičnog stabla. Ispod starog šešira, pregršt priča iz dugog životnog vijeka strpljivo čeka najbliže uvo suputnika, na stanici za žuti bus do centra grada. Vruća popodneva su razvučeno tisto za štrudel od šljiva, a onda se sve ubrza…
-
Izgubljeni u prijevodu
Planinu je nježno zagrnula jutarnja tišina i omaglica. S jednim okom zatvorenim, prepuštenim sanjarenju, a s drugim je znatiželjno škicnula nas — nenajavljene goste, važući koliko će nam razotkriti svoje ćudi toga dana.A mi smo bivali brzo uvučeni u zadani polagani ritam, koračajući uz neobavezno čavrljanje, više kao šapat, ne želeći poremetiti posvemašnji mir. Puno…
Vridilo je 